Svjet neki novi

Osjećam se k’o u zamci
Jedna noga još krvari
Duboki su njeni korjeni
Staroga svjeta
Od djedovine porođeni
Pripitomljavani
Obuzdavani
Ujarmljeni

 

Al’ kolaju sokovi
Mrzlom zimom zaogrnuti
Proljećem prpošnim preporođeni

 

Svjet neki novi
U meni vri
Tko si ti
Taj plamen u mojoj utrobi
Tko si ti
Da’l moja strast
Ili vihor hiroviti
Tko si ti
Što pjeniš se
U mojoj mirnoj uvali
Tko si ti
Da’l staro ognjište duše
Koje trebam osloboditi
Il’
Požar
Koji će sve
Što imam i jesam porušiti

 

Ne znam

 

Vrtložim
Između dva svjeta
Ko biće
S nekog drugogo planeta
U vlastitom domu me nema
Sve što sam poznavala
Postalo sjena

 

Tjelo je isto
Al da može
Odletjelo bi tamo
Visoko među oblake
Poput slobodne nebeske ptice
Ptice koja ima lice neba
I srce
Koje živi samo ono što mu treba

 

Ja
Lomim se
Od nestrpljenja
Od vatre htjenja
Od vatre uskomešalih želja

 

Glava reže i kroji
I opasnosti broji

 

Al sve u meni vri
Ne da se više obuzdati
Ne da se natrag
U malene snove
U čekanje

 

Nikakvog oslonca nema
Uskomšala se
Vatra
Zrak
I zemlja
Svjet neki novi
U meni vri
Kojim putem
Krenuti

 

Osluškujem

 

Nadam se

 

Srce će mi šapnuti…

 

Mirjana